Mikročipiranje životinja integrirano je u modernu veterinarsku praksu kao pouzdan oblik identifikacije i praćenja kućnih ljubimaca. Više od čipsa veličine riže, ovi uređaji također nude rješenja za upravljanje kućnim ljubimcima i sigurnost. U ovom ćemo članku raspravljati o tome kakoŽivotinjski mikročipovirad i njihove prednosti za veterinare, posebno UHF oznake koje su ugrađene u ovu tehnologiju.

Objašnjenje tehnologije mikročipova

Mikročipiranje životinja koristi tehnologiju radiofrekvencijske identifikacije ili RFID. Svaki mikročip sadrži jedinstveni identifikacijski broj koji prolazi kroz pasivni ili običniji ili osnovni sustav samo za RFID, koji se koristi za praćenje kretanja ovog određenog objekta Osnovna, pasivna vrsta RFID oznake zatvorena je u malu staklenu inkapsulaciju i gura je u kožu kućnog ljubimca Obično ide unutar kože, iznad vrata između lopatica kućnog ljubimca. Za razliku od uobičajenih aktivnih RFID-ova, pasivne RFID oznake se ne isporučuju s unutarnjim izvorom energije;

UHF oznake Identifikacija

Ovaj put oznake za radiofrekvencijsku identifikaciju (RFID) kategorizirane su kao ultra visoke frekvencije ili UHF koje rade ne ispod 860 do ne iznad 960 megaherca. UHF oznake imaju veći domet čitanja i brzinu prijenosa podataka od bilo koje druge RFID tehnologije. Korištenje UHF oznaka u mikročipovima za životinje naglašava područja poboljšanja u sustavu identifikacije kućnih ljubimaca. Skeneri će također moći čitati mikročipove s veće udaljenosti, što je vrlo korisno na mjestima kao što su skloništa za životinje ili klinike koje su često prometne. Nadalje, UHF oznake obično nose mnogo više podataka, što veterinarima daje više podataka o svakoj od životinja kućnog ljubimca.

Prednosti za veterinare

Mikročipovi pomažu veterinarima u održavanju povijesti bolesti kućnog ljubimca, kao i u pronalaženju izgubljenog ljubimca. Također je lako ponovno registrirati novog vlasnika mikročipiranog kućnog ljubimca kada se životinja odvede u kliniku. U takvim slučajevima, skener mikročipa koristi se za lociranje kontakt podataka vlasnika kućnog ljubimca koji ima napisanu povijest bolesti ili posebne upute za njegu, što bi moglo biti korisno. Takve informacije pomažu u osiguravanju da kućni ljubimci dobiju prave tretmane na vrijeme i pomažu veterinarima u njihovom radu. Osim toga, uz pomoć mikročipiranja, proces ponovnog spajanja kućnog ljubimca s vlasnikom postaje mnogo učinkovitiji, čime se smanjuje količina stresa i vremena utrošenog na traženje vlasnika.

Zaključno, životinjski mikročipovi, odnosno UHF oznake, nalaze upotrebljivo mjesto u veterinarskoj praksi s ciljem poboljšanja identifikacije kućnih ljubimaca, poboljšanja upravljanja podacima i osiguravanja pronalaska izgubljenih kućnih ljubimaca. Kako svijet postaje globalno selo zbog tehnologije, ovi će mikročipovi ostati korisni stoga su korisni svakom veterinaru.